Alfie je ove godine proslavio osamnaesti rođendan i izbacio debitantski album „Forever Isn’t Long Enough“. 

No, za njega se nikako ne može reći da se nalazi na početku karijere. 

Dosad je objavio hrpu singlova i EP-ja, a prije Covid-19 lockdowna odsvirao je nekoliko velikih festivala i premijernu britansku turneju okončanu rasprodanim gigom u novom londonskom klubu Colours. 

Da bi ga primjetili važni ljudi Alfie templeman uvijek je morao biti puno bolji od drugih jer je njegovo rodno selo Carlton, u engleskom okrugu Berdforshire, poprilično udaljeno od glazbenih zbivanja. 

Počeo je u osmoj godini, kad je prisvojio očevu gitaru inspiriran starijom sestrom koja je doma vježbala klavir i trubu. 

Udesetoj je napravio prve kućne snimke sa školskim frendovima. 

Do četrnaeste je proučio snimanje i produkciju zvuka, pa je postavio prve demo tejpove na Spotify i Bandcamp. 

Kad je okačio treći demo javio mu se Will Street iz Chess Club Recordsa, utjecajnog londonskog indie labela zaslužnog za proboj Mumford & Sons i Wolf Alice. 

Dalje je sve išlo glatko, makar je nekima bilo teško povjerovati kako iza briljantnih indie soul singlova „Stop Thinking (About Me)“ i „Don’t Go Wasting My Time“ stoji tek 16-godišnji kantautor s pratećom ekipom iz seoske škole u Carltonu. 

Dvije godine kasnije više nije bilo bilo nikakvih iznenađenja, samo dosta nestrpljenja uoči premijere albuma „Forever Isn’t Long Enough“. 

U 30-ak minuta Alfie je posložio osam pjesama vješto podebljanih retro disco ritmovima. „Shady“, „Everybody’s Gonna Love Somebody“ i naslovna tema već su uspješno isprobane na singlovima, a između pet novih kao favoriti će se najprije izdvojiti „Wait, I Lied“ i „Film Scene Daydream“.

Autor: Ilko Čulić